Još jedna pesma starog muzičara

Danas su, umesto škrtog, zubatog decembarskog sunca i umesto plusa na termometru, osmehe na lice Kruševljana dozivali zvuci violine ostarelog uličnog svirača. Radojica Lazić iz Trstenika, sa svojih 70 godina, pokušava da svirajući na ulici zaradi neki dinar kako bi uspeo da sastavi kraj sa krajem. Nema penzije, vek je proveo svirajući drugima, a ono što se zaradilo – potrošilo se i prošlo. Jedini način da zaradi je sviranje na ulici.

“Dođem iz Trstenika do Kruševca, povezu me dobri ljudi – skupa je karta, iako je blizu. Kod nas je teško i mali je grad. Nema za njih, pa nema za mene. Ni Kruševac nije bolji, ali je veći, pa se nađe po neko da ostavi neku paru.” – priča Radojica.

Radojica Lazić, sedamdesetogodišnji ulični svirač
Radojica Lazić, sedamdesetogodišnji ulični svirač

“Ja sam ’45-to godište, sad imam punih 70. Kad sam bio mlad imao sam dobar orkestar, svirali smo svadbe i veselja. Sad je drugo vreme, narod više voli ove što sviraju na struju, a i ja sam ostario.” – kaže ovaj vremešni muzikant dok sedi isped skoro prazne futrole u koju mu ostavljaju novac, i dodaje: “Nekad sam od jedne tezge mogao da preguram najmanje nedelju dana i to dobro da živim, a sad kako koji dan prođem i ako zakačim po nešto. Nekad jedva da ima za ‘leba – nije neka zarada, ali bolje i to nego ništa. Dobro je samo što me niko ne dira ovde na ulici. Nekad se našale ova deca što prođu, ali i to je ljudski… I policija me zna, pa prođem bez problema.”

Ne želi da priča mnogo o sebi, a na pitanja o porodici ne odgovara. Samo pramen tuge padne na čelo kad ga pitam za decu. Škriputava violina ređa srpska kola i popularne melodije narodne muzike, a nekad se čuje i po koji stari šlager “iz njegovog vremena”, kako kaže Radojica, koji uz violinu sa sobom nosi i blok flautu, koju takođe dobro svira.

I dok se rastajemo, kao da mi čita misli, starac dobacuje: “Jesam ja star i nisam što sam nekad bio, al’ mi violina škripi što je mnogo hladno. Prsti mi se skočanjili na ovaj minus. Da dođeš da me čuješ na proleće! I lepo da me staviš u te novine, da ispadnem k’o čovek. Ako mi bude za reklamu, ću da ti odsviram jednu pesmu kad dođeš!”

You might also like More from author

Comments are closed.

Skip to content