EVROPA VIA KRUŠEVAC: U Kruševac na studiranje

Jedna od najvažnijih lokalnih vesti, koju sam čuo u skorije vreme, je da je osnovan Poljoprivredni fakultet u Kruševcu, koji će raditi u okviru Univerziteta u Nišu.

Konačno smo dobili nešto što nam je stvarno nedostajalo, državni fakultet u našem gradu, za šta želim da iskreno pohvalim sve one koji su doprineli da do toga dođe.

Kruševac, do sada, nije imao previše sreće sa visokoškolskim ustanovama. Osamdesetih, kada sam ja bio đak, postojalo je samo nekoliko viših škola i svako ko je želeo da se fakultetski obrazuje morao je da ide u Beograd, Kragujevac, Niš ili Novi Sad. U to vreme rastuću ekonomsku snagu grada nije pratio razvoj školstva, što je generacijama Kruševljana veoma smetalo, iz sasvim opravdanih razloga.

Poljoprivrendi fakultet radiće u zgradi Narodnog univerziteta FOTO S.Milenković
Poljoprivrendi fakultet radiće u zgradi Narodnog univerziteta FOTO S.Milenković

Razlika između gradova koji su imali fakultete i univerzitete u odnosu na one koji nisu bila je u to vreme ogromna, kao na primer između Kragujevca i Kruševca. Kragujevac je zahvaljujući svom Univerzitetu imao dosta poslova za visoko-obrazovane stručnjake, magistre i doktore nauka, veliki broj studenata je dolazio na studije, a dosta njih je ostalo da živi, gradi porodicu i karijeru u tom lepom gradu.

Od studenata su svi videli neku korist, npr. stanodavci, trgovci, ugostitelji i mnogi drugi. Posebnu draž Kragujevcu je davao duh univerzitetskog centra koji su oblikovali intelektualci, stručnjaci, umetnici i svi drugi kojima Kragujevac nije bio kao tesna cipela.

Sve to Kruševac nije imao i vremenom je polako postajao palanka, zaglavljen u nesrazmeri između fizičke veličine i provincijskog duha. Taj problem je donekle bio manje izražen dok je jaka kruševačka privreda bila kadra da upošljava stručnjake različitih profila. Međutim, neuspešna privatizacija je uspela da zatvori veliki broj nekada uspešnih preduzeća, a u onima koja su nekako pretekla ’’nestao’’ je veliki broj specijalizovanih radnih mesta.

Veliki broj mladih Kruševljana koji danas upišu fakultete vrlo brzo shvate da sa svojim diplomama neće imati gde da nađu posao u svom gradu. Na stranu to što mnogi i ne žele da se vrate, jer, između ostalog, ne žele da ih u traženju posla ponižavaju lokalni gospodari sudbina ili da ih dušebrižni učlanjuju u neformalne službe zapošljavanja, ’’jer tako mora’’.

Decenijama se Kruševac nadao da će stvari da se promene. Ozbiljnu šansu smo imali u periodu nakon rata 1999. godine, kada smo ugostili Medicinski i Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Prištini koji se, na našu lokal-patriotsku žalost, nisu dugo zadržali i posle nekoliko godina vraćeni su na sever Kosova.

Pored toga, povremeno su se pojavljivala neka isturena odeljenja nekih fakulteta, koje ovom prilikom ne bih nabrajao, jer, iskreno i ne znam da ih nabrojim. Kada je obrazovanje u pitanju, sebe smatram elitistom i ne cenim te nazovi ’’dopisne’’ fakultete, veš-mašine za pranje biografije.

U Kruševcu je 1993. godine osnovana Viša tehnička škola za industrijski menadžment, a 2005. godine i Fakultet za industrijski menadžment. Najveće zasluge za pokretanje rada ovih škola pripadaju prerano preminulom Prof. Dr Radomiru Bojkoviću, koji je uspeo da ni iz čega napravi nešto, odnosno da i Kruševac ima svoj fakultet. Verujem da je on znao da se u Evropi veliki univerzitetski centri često smešteni u malim mestima.

Ne mora u Srbiji da baš sve bude u Beogradu. Zašto Kruševac ne bi jednog dana mogao da postane grad u kojem bi se proizvodilo znanje u nekom prestižnom univerzitetu? U ovom trenutku to deluje kao neka naučna fantastika, ali poučen prethodnim primerom, ništa nije nemoguće…

 

You might also like More from author

Comments are closed.

Skip to content