Kultura na lancu: Stranačka sekira seče slobodu
Zaključana vrata Kulturnog centra Kruševac, na koja su studenti u blokadi, tokom njhovog pešačenja kroz Srbiju, naišli u februaru prošle godine, možda najslikovitije opisuje stanje u našem društvu. Nije tajna da je politika pustila pipke do svake pore života u Srbiji. Dugoročno, zbog takvog postupanja nastaje nemerljiva šteta. Kultura je jedna od žrtava, a kada zakulisna dešavanja u toj oblasti postanu očigledna običnom čoveku, znači da je ona iznutra suštinski već odavno urušena.
To je situacija u kojoj se gubi autonomija ustanove, cenzurišu programi, dok se autori, umetnici i ostali učesnici programa dele na podobne i nepodobne. U ovakvom stanju, kako svedoče naši sagovornici, Kulturni centar Kruševac (KCK) nalazi se godinama.
Iako svaka odluka, kako smatraju naši sagovornici, dolazi ,,sa vrha” i sprovodi se tajno, zabranjena reč se ipak najglasnije čuje. To potvrđuje događaj iz 2024. godini, kada je u Beloj sali Kulturnog centra trebalo da se održi Kragujevački festival antiratnog, angažovanog i akademskog filma (KRAF), a kada je zabrana programa stigla dan pred početak festivala.
KRAF je 2024. godine realizovao koncept „antiratne franšize“ u tri grada, Kruševcu, Kraljevu i Kragujevcu sa ciljem da se ideja mira, evropskih vrednosti i regionalne saradnje mladih testira u kulturnim centrima van glavnog grada, podseća osnivač festivala, dr Vladimir Paunović, kulturolog i direktor NGO ,,MillenniuM”:
– Naši lokalni partneri profesionalno su realizovali sve aktivnosti, od pozitivnih razgovora sa donosiocima odluka u Kulturnom centru Kruševac i lokalnoj samoupravi, radionica po školama gde je prezentovan značaj angažovanja mladih filmskih autora iz regiona i same pripreme i promocije festivala, dan pred realizaciju programa je stigla informacija da je zabranjeno da koristimo javni prostor Kulturnog centra Kruševac .

Odluku o zabrani programa nisu dobili napismeno, saznali su je iz drugih izvora, dodaje dr Paunović, navodeći da je tada ,,nedeljama trajala, od javnosti skrivena, politička debata o navodnoj kritičkoj po vlast prirodi festivala, kao i da je odbornik Jedinstvene Srbije poslao mejl tadašnjoj direktorki KCK da smo mi „organizacija koja podržava nezavisno Kosovo“ i da shodno tome po Ustavu, kako je u ovom pamfletu nazvao – ne možemo da koristimo javni prostor“.
Slučaj je, kako objašnjava naš sagovornik, naknadno dokumentovan pravno i prijavljen, a takođe i evidentiran u aktuelnim arhivama cenzure. Program je tada realizovan u alternativnom prostoru.
Iza zatvorenih vrata
Studenti u blokadi su u februaru 2025. godine organizovali veliki skup u Nišu, a jedan od gradova kroz koji su prolazili bio je Kruševac. Prešavši veliki broj kilometara, studenti su tog 26. februara stigli u Kruševac, tom prilikom bio je organizovan i svečani doček u centru grada. Veliki broj građana tada je otvorio vrata svojih domova i primio studente na prenoćište, to je učinilo i nekoliko institucija u gradu, ali ne i Kulturni centar.
Na konferenciji za medije, organizovanoj sutradan, za koju su novinari dobili poziv sat vremena pre početka, gradonačelnik Kruševca Ivan Manojlović izjavio je da Kulturni centar Kruševac nije mogao da primi studente zbog komunalnih problema, ali je ostalo nejasno zašto se nije oglasila direktorka ustanove i zašto nije navedeno koji su komunalni problemi u pitanju.
Ove godine (2026) odluka o dobitniku Svetosavske nagrade naišla je na negodovanje dela javnosti. Iako je pravilnikom predviđeno da se nagrada dodeljuje pojedincima za najviša dostignuća u oblasti kulture, prosvete i nauke za grad Kruševac, ovogodišnji dobitnik bila je Fondacija za narod i državu, čiji je osnivač Srpska napredna stranka (SNS), a idejni tvorac Aleksandar Vučić.
Na Svetosavskoj akademiji, kada se uručuje nagrada, a na kojoj inače mogu da prisustvuju građani, na ulazu u Kruševačko pozorište stajala je žena sa spiskom u rukama, koja je puštala samo ,,odabrane”. Desetak građana stajalo je ispred, njihova imena, kako je ona tvrdila, nisu bila na spisku. Oni svedoče da se te noći na vratima nalazilo obezbeđenje, što ranije nije bila praksa.
Pomenuta ,,žena sa spiskom u rukama” je radnica Kulturnog centra Kruševac, Danijela Sredojević, koja je i odbornica Srpske napredne stranke. U ustanovi, prema podacima KCK-a, radi od aprila prošle godine, zaposlena je na određeno vreme, na radnom mestu ,,operater tehnike – realizator programa i radnik na poslovima stalnog dežurstva i neposrednog gašenja požara, a ima treći stepen školske spreme”.
– Prilikom prijema zaposlene Danijele Sredojević u radni odnos nije sproveden konkurs, jer Zakon o radu ne propisuje obavezu poslodavca za raspisivanje konkursa prilikom prijema u radni odnos – navodi se u odgovorima koje nam je dostavila direktorka te ustanove, Marija Cvetković, na osnovu zateva za slobodan pristup informacijama od javnog značaja. Biografiju zaposlene Danijele Sredojević KCK ne poseduje jer, kako navode, nije bila u obavezi da je dostavi ,,jer za radno mesto na kome je raspoređena nije potrebno radno iskustvo, što se iz Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mesta može videti”.
Iako građani svedoče da spiska zvanica, koji je Sredojevićka držala, nije bio ranijih godina, KCK tvrdi da je to dugogodišnja praksa, te da se zbog toga ne znaju ime osobe koja je sačinila spisak:
– U Kulturnom centru Kruševac godinama unazad postoji spisak zvanica koji se redovno pozivaju na programe i manifestacije koje organizuje Kulturni centar Kruševac, što je učinjeno i ove godine kada se dodeljivala Svetosavska nagrada. Tako da je zaposlena Danijela Sredojević postupila u skladu sa napred navedenom praksom.
Sem posetilaca programa čija imena nisu na spisku zvanica, nepodobni su bili i pojedini autori, koji su javno iznosili svoje kritičko mišljenje.

Sugrađanka Svetlana Stanković, dugogodišnja saradnica KCK-a i autorka nekoliko knjiga, koja je bila aktivna u društveno-političkim dešavanjima prethodnih meseci, koja je kritički nastrojena prema vladajućoj većini, obaveštena je da neće biti u novom broju časopisa ,,Putevi kulture”, čiji je izdavač Kulturni centar Kruševac:
– U tom „Susretu” (tema novog broja) nema mesta za mene, ostvarenog autora koji nije deo vladajućeg sistema. Nisam politički podobna jer pišem ono što mislim i govorim ono što vidim. Zato sam, po svemu sudeći, persona non grata – deo je pisma koje je nedavno uputila našoj redakciji.
Direktorka Marija Cvetković demantuje ove tvrdnje navodeći da novi, 38. po redu, broj časopisa čine autori koji su učestvovali u programima KCK poslednjih godinu dana:
– Časopis Putevi kulture izlazi 23 godine bez prekida i mnoge autore je prihvatio na svojoj stranici za to vreme. Svetlana Stanković je svoju prvu knjigu predstavila u Kulturnom centru Kruševac i nakon toga je postala stalno objavljivani autor u časopisu Putevi kulture. Ove godine ideja na kojoj će se bazirati 38.broj časopisa je da se objave tekstovi onih autora koji su učestvovali u programima Kulturnog centra Kruševac, ili na neki način bili povezani sa njima između dva broja, odnosno od prošlog do novog broja, kao i određeni prevodi i istraživanja, te se iz tih razloga u ovom broju neće naći tekst Svetlane Stanković.
Umesto zaključka
Kulturolog Vladimir Paunović, komentarišući ovakve postupke, kaže da su partokratska zapošljavanja u kulturnim institucijama česta, te da one postaju partijska utočišta:
– Partokratsko zapošljavanje u kulturnim institucijama na ovim prostorima ima dugogodišnju tradiciju, posebno u periodu „agitprop kulture“ posle Drugog svetskog rata i delom u režimu 90-tih (posle obračuna sa „srpskim liberalima“), s tim što je u sadašnjosti u ovom režimu koji nazivam vlašću „kreativne destrukcije“, poprimilo terminalne karaktersitike – rekao je Paunović, ističući da su kulturi potrebna stručna lica.
Dodajmo na kraju da su ovo samo neke situacije i ,,zabrane” koje su se desile, odnosno ostale nerazjašnjene, a samo zaposleni znaju šta se sve u toj ustanovi svakodnevno dešava ,,iza spuštene zavese”.
