SLUČAJ MARIJE LUKIĆ: Žrtvi se nameće osećaj krivice!

Bivši predsednik Opštine Brus Milutin Jeličić Jutka je prošle godine osuđen na tri meseca zatvora za krivično delo nedozvoljene polne radnje nad saradnicom Marijom Lukić.

Jeličiću se sudilo i za krivično delo polno uznemiravanje ali je sud smatra da za ovo krivično tužilac nije pružio dovoljno dokaza.

Suđenje je počelo u Osnovnom sudu u Brusu da bi kasnije bilo premešteno u Kruševac i izazvalo je veliku pažnju u javnosti.

Marija Lukić je istrajala u svoj nameri da nasilnik bude osuđen FOTO: CINK

Ono što mi je, nažalost, mnogo pomoglo je to što sam istog dana kada sam  Milutina Jeličića prijavila doživela ozbiljne pretnje od ljudi koji su iz kriminalnog miljea. Bila su to trojica muškaraca iz Kruševca, koji su više puta hapšeni, za neka krivična dela procesuirani, i jedno lice iz Brusa koje je takođe  iz tog  miljea i koje je godinu, dve pre toga završilo na izdržavanjem kazne za teško ubistvo. Kad se sa takvim ljudima sretnete to nekako anulira sve druge strahove koje sam imala od javnosti, od toga šta će reći okolina, kako će ljudi reagovati na tekstove. Nisam više razmišljala o tome već kako ću da sačuvam glavu i da te ljude izvučem na površinu kako se njihove pretnje ne bi obistinile. Svaki se nasilnik plaši javnosti, kako će to da pokvari onu sliku koju oni predstavljaju javnosti, da će ono kakvi su zapravo da izađe na površinu kada neko progovori i kada to čuje dosta ljudi”, priča Marija Lukić.

Marija objašnjava da je od Jeličića dobila nekoliko hiljada lascivnih poruka.

Neke od poruka koje je slao Milutin Jeličić Jutka

Dešavalo se da mi telefon bude  u torbi i posle sat vremena, kada uzmem da proverim, vidim 20 naštancovanih poruka. Ljudi su se vezali za tu cifru. Nisu obraćali pažnju na sadržaj. Nakon veštačenja koje je radio Centar za specijalne istraživačke metode, sve te poruke su bile narezane na diskove, odštampane njegovoj strani, sudiji, tužilaštvu, mom advokatu i meni. Malo su se mediji bavili samim sadržajem i onim što je bilo u tim porukama. Ne mogu da kažem da je i tužilaštvo obavilo posao kako treba jer bilo je tu elemenata i za druga krivična dela, a oni su to prevideli. Ja sam se “zakačila” za ta dva krivična dela znajući kakvo je pravosuđe kod nas”, objašnjava Marija Lukić.  

Prijavu protiv Jeličića podnelo je sedam žena ali su dve kasnije odustale iz ličnih razloga.

Kako sam kasnije saznala, od majke jedne od žena, ona je odustala jer je dobila novac. Druga žena je odustala jer se bojala osude okoline, bojala se toga što je razvedena a Jeličićeva žena je radnica Socijalnog centra. Njih dve su odustale iz tih razloga . Nas pet je imalo neku iluziju da će to ići drugačije , da ćemo imati neku zaštitu institucija, policije, tužilaštva… Naravno, vrlo brzo nam je postalo jasno da neće biti ništa od toga, da ćemo biti prepuštene same sebi i da, eventualno, neku zaštitu možemo imati samo od javnosti. Zato smo i držale te kontakte sa novinarima.

Podršku Mariji Lukić pružile su članice “Peščanika”, Alternativnog centra za devojke i i nicijative “Ne davimo Beograd” FOTO: CINK

Ne mogu da kažem da je sva krivica u tužilaštvu što optužni predlog nije bio podignut što se tiče ostalih žena koje su Jeličića prijavile, jer mi smo ušle  u tu borbu srcem. Prijavile smo ga zato što to jeste tako i očekivale smo drugačiju interakciju tužilaštva i policije sa nama. Ja sam razumela jer sam se pripremala i čitala Krivični zakonik i komentare Krivičnog zakonika, ali one su više verovale u institucionalnu podršku i nisu bile adekvatno pripremljene.

Što se tiče ostalih žena tužilaštvo je odbacilo te krivične prijave jer nije bilo dovoljno dokaza.  Oni se nisu potrudili da te dokaze traže, a sa druge strane ni one same nisu znale na adekvatan način da komuniciraju. Znam da su te žene dolazile u situaciju da se stide što su tu, da  osećaju krivicu što su  prijavile nasilnika, iako bi trebalo da bude obrnuto. Njima se nametao osećaj krivice, da su ga izazivale, da su krive što su preživljavale nasilje. Iz tog razloga se obeshrabruju da pričaju, u tim momentima kada treba da daju  izjavu pred tužiocem, kasnije pred sudijom , posebno kada je sudnica puna ljudi i novinara i kada je tu neko od prijatelja ili rođaka, nije lako pričati o tome. Pitanja su prilično eksplicitna a tužilaštvo se ne trudi da svedočenje bude organizovano na neki drugi način“, govori o svom iskustvu Marija Lukić.

You might also like More from author

Comments are closed.

Skip to content