Nasilnike osuđuju na uslovne kazne i dobrotvorni rad

Na povećanje slučajeva porodičnog nasilja utiču brojni faktori poput alkoholizma, postratnog sindroma, ali i blaga kaznena politika prema nasilnicima.

Postupanje po Sporazumu dovelo je do naglog porasta prijava na nasilje. Registrovano je 665 prijava u 2015. godini, što je dovelo i do porasta neosnovanih prijava, ali je nesumnjivo da je razlog povećanog broja prijava veća osetljivost zajednice, kao i veća osnaženost žrtava da zatraže pomoć i prekinu nasilje.

Prema polu žrtve, muškaraca je 129, dok je žena 266. U odnosu na ukupan broj situacija u kojima su postojeli neki od elemenata nasilja u porodici, dominira partnersko nasilje (45%), gde su žene iz grupe odraslih izložene fizičkom i emocionalnom nasilju.

Zdravstveni radnici i saradnici Doma zdravlja u radu na zaštiti žrtava nasilja primenjuju Porodični zakon. Obaveza zdravstvenih radnika je medicinsko zbrinjavanje i prijavljivanje Policijskoj upravi i Centru za socijalni rad.

Prva pomoć žrtvama nasilja pruža se u Službi hitne medicinske pomoći FOTO: CINK - S. Milenković
Prva pomoć žrtvama nasilja pruža se u Službi hitne medicinske pomoći FOTO: CINK – S. Milenković

Prema podacima Službe hitne medicinske pomoći u Kruševcu 2010. godine evidentirana je 451 osoba – žrtva nasilja, godinu dana kasnije 412 a 2012. godine 510. Naredne, 2013. godine, pregledano je 500 žrtava nasilja, a 2014. godine brojka je pala na 324.

Analiza starosti žrtava nasilja pokazuje da su na meti nasilnika najčešće bile osobe starosti od 30 do 39 godina, potom od 40 do 49 godina, pa od 50 do 59 godina.

IZ ARHIVE: Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova u Kruševcu su, po odobrenju Osnovnog javnog tužilaštva, odredili zadržavanje do 48 časova muškarcu (1975) iz okoline Kruševca, zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivično delo nasilje u porodici. Postoje osnovi sumnje da je on u porodičnoj kući psihički maltretirao suprugu i tukao maloletnog sina. (14.06.2015.)

Iz Službe hitne medicinske pomoći žrtve su slate na dalje lečenje. Najčešće su slate na Odeljenje hirurgije. Tako je, na primer, 2013. godine 130 žrtava nasilja poslato na Hirurgiju. Na Otorinolaringologiju je najviše žrtava nasilja poslato 2012. godine, 101. Na ovo odeljenje žrtve se šalju, jer su povrede najčešće u predelu lica, nos, usta, uvo, dok je „rekord“ na Ortopediji zabeležen 2012. godine kada su primili 98 žrtava nasilja, s obzirom da dolazi do fraktura različitih delova tela.

Specijalni pedagog Irena Zarić FOTO: CINK-S.Milenković
Specijalni pedagog Irena Zarić FOTO: CINK-S.Milenković

Nasilje se vrši na različuite načine. Tokom 2010. godine najveći broj slučajeva nasilja izvršen je nožem – 4, u 2011. godini ubodom, u 2012. godini pesnicom, u 2013. godini nožem, a 2014. godine pesnicom.

Za žrtvu nasilja je najvažnije da bude izmeštena daleko od nasilnika. Sigurna kuće je jedino mesto gde bi žrtve nasilja trebale da se smeštaju. Nažalost, u Beogradu nema mesta, Kruševac nema sigurnu kuću, pa mi gravitiramo ka Nišu. U jednom periodu radile su i sigurne kuće u Kragujevcu i Smederevu, ali su prestale sa radom. To što mi ženu sa decom stavljamo u hraniteljske porodice je kratkoročno rešenje dok se ne organizujemo. Gledamo da to bude što kraće, kako ne bi dovodili u rizik i žrtvu nasilja i hraniteljsku porodicu. Nismo ponosni na to, ali smo prinuđeni da se tako snalazimo. Bezbednost žrtve je na prvom mestu. Imamo i žene koje se nakon dva, tri dana pokupe i vrate se nasilniku. Nasilje je jedan začarin krug. – objašnjava Irena Zarić iz Centra za socijalni rad u Kruševcu.

Zbog raznih razloga godišnje se u sigurne kuće u Srbiji smeste četiri do pet žene iz Kruševca, zajedno sa decom.

t2-i1
Broj prijava porodičnog nasilja u toku 2015. prema dominantnoj vrsti nasilja, starosti i polu žrtve nasilja

Komentarišući povećani broj prijava porodičnog nasilja Irena Zarić kaže da je i ranije, verovatno, bilo puno slučajeva, ali zbog procedure i statistika „nisu bili vidljivi“.

Dilema koja muči i nadležne institucije i širu zajednicu je ko su nasilnici, ko najčešće vrši nasilje u porodici?

Prema podacima Centra za socijalni rad u 2014. godini najčešće su nasilnici bili bračni, odnosno vanbračni partneri, 80 od ukupno 177. U ogromnoj većini slučajeva, 78 to su bili muškarci, a samo u dve situacije žene.

Na drugom mestu crne liste nasilnika su roditelji, a daleko iza su drugi članovi porodice ili krvni srodnici.

Prema podacima Osnovnog suda u Kruševcu od donošenja Porodičnog zakona izrečene su svega dve pravosnažne presude u 2011. i 2012. godini. Mere koje su izrečene odnose se na zabranu približavanja žrtvama na udaljenost od 50 metara i zabranu pristupa u prostor oko mesta stanovanja žrtve. U oba slučaja žrtve su žena i maloletna deca.

U 2013. godini nije doneta nijedna pravosnažna presuda, a situacija se popravila 2015. i 2016. godine kada su donete četiri, odnosno pet presuda.

Centar za socijalni rad nema informacije iz Tužilaštva o postupcima koji se vode zbog nasilja u porodici. Nisu u obavezi da nas obaveštavaju. Sa druge strane, sud mora da nam pošalje presudu . U odnosu na broj prijava jako je mali broj presuda. Procesi traju i po tri godine. Vrlo često se donose uslovne osude, dobrotvorni rad ili nasilnik treba da uplati novac u humanitarne svrhe. Prošle godine smo krenuli sa psihosocijalnim tretmanom i priča je krenula da se uozbiljava. – priča Irena Zarić.

Srodstvo nasilnika i žrtve nasilja
Srodstvo nasilnika i žrtve nasilja

U okviru Porodičnog savetovališta Centra za socijalni rad obezbeđeni su uslovi za sprovođenje psihosocijalnog tretmana nasilnika, a u 2015. godini je započet rad sa grupom počinilaca. Obuhvaćena su četiri muškaraca po kriterijumima koji su morali da se zadovolje da bi tretman dao rezultate: partner je nasilan samo prema partnerki i drugim članovima porodice, prihvata da je bio nasilan i prihvata odgovornost za svoje ponašanje, dobrovoljno prihvata tretman, slaže se da terapeuti stupaju u kontakt i održavaju kontakte sa žrtvom. Tretman traje šest meseci, a sprovodi se kroz 24 individualne i grupne seanse.

Žrtvama nasilja u Centru za socijalni rad prošle godine pruženo je ukupno 1.119 mera i usluga.  Služba za odrasle i ostarele pružila je ukupno 599 različitih mera i usluga kojima je zaustavljeno zanemarivanje / zlostavljanje, utvrđen stepen opasnosti od ponavljanja, obezbeđena zaštita, pružena psiho socijalna podrška i praćenje porodice u ograničenom vremenskom trajanju.

IZ ARHIVE: Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova u Kruševcu su, po odobrenju osnovnog javnog tužioca, odredili zadržavanje do 48 sati Ć. P. (1981) iz Kruševca, zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivično delo nasilje u porodici. Sumnja se da je Ć. P. juče, nakon kraće rasprave, u alkoholisanom stanju, fizički napao nevenčanu suprugu. (23.12.2015.)

Kakve mere društvo i institucije treba da preduzmu da bi se smanjio broj slučajeva porodičnog nasilja?

Kaznena politika može da bude od uticaja, ali se niko ne bavi uzrocima nasilja kao što je, recimo, alkoholizam. Nasilniku mora da se izrekne obavezna mera lečenja. Niko se ne bavi time koliko je nasilnika češće izricanje tih mera nateralo na uzdržavanje. Takođe, niko ne govori o tome da je dosta nasilnika bilo na ratištima, Kosovo, Bosna… Veoma često nailazimo na takve slučajeve, a kao da niko ne sme da otvori tu priču. Imamo i dalje jako mali broj žena sa sela koje prijavljuju nasilje. Tu bi tek pronašli svašta kada bi ušli. To su žene patrijahalno vaspitane. Za njih je normalno da ih muž šljepi kada je neraspoložen ili popije malo. – analizira Irena Zarić.

Značajnu ulogu u pomoći žrtvama nasilja mogao bi da pruži nevladnih sektor što, nažalost, sada nije slučaj.

Snežana Živković, sociološkinja u Centru za socijalni rad Kruševac FOTO: CINK-S.Milenković
Snežana Živković, sociološkinja u Centru za socijalni rad Kruševac FOTO: CINK-S.Milenković

Njihova uloga je dragocena u pružanje podrške žrtvama. Žrtvi treba dug period adaptacije. Nažalost, oni se time ne bave. Nevladin sektor preuzima našu ulogu, bavi se onim čime ne bi trebao, jer nije kompetentan. Čak pokušavaju da procenjuju gde ima nasilja, kakve vrste i agresivno deluju prema institucijama. – naglašava Snežana Živković, sociološkinja u Centru za socijalni rad.

Imamo veliki broj žena koje, nakon raskida sa nasilnikom, ostaju u gradu. Njima je neophodna podrška od grupa pomoći, samopomoći, da neko organizuje te žene, da im priča o pravima. Neke od tih žena koje se osnaže, prođu sve to, su jako bitni borci za prava žena. Vapimo za pomoći, za organizovanjem grupa samopomoći. Imamo mali broj kadrova i ne možemo svuda da stignemo. Recimo, žrtvi je potrebna podrška na sudu i tu bi NVO mogle da deluju. – dodaje Irena Zarić.

Pre nekoliko godina pokrenuta je inicijativa da se u Kruševcu izgradi Sigurna ženska kuća. Početni entuzijazam je, međutim, brzo splasnuo i malo ko se danas seća tog obećanja nadležnih institucija.

To je jako skupa usluga. Mi takve usluge plaćamo sigurnim kućama u drugim gradovima. Ne možemo unapred da predvidimo koliko bi nam sredstava trebalo, koliko bi žena imale. To su nezahvalne stvari. Potrebno je pokupiti podatke iz čitavog okruga, anketirati lokalne samouprave da li žele to da finansiraju. Potreban je obezbeđen prostor, resursi, kadrovi, logistika, 24 sata pokrivenost…– nabrajaju Snežana Živković i Irena Zarić.

ministarstvo-projekat2016Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

You might also like More from author

Comments are closed.

Skip to content