Centar za istraživačko novinarstvo Kruševac – CINK i Udruženje građana ZenicaBlog realizuju projekat “Pisma prijateljstva”.
“Dragi prijatelju, kako si?
Neki dan rasprava na familijarnom druženju, što to mladi neće i ne žele biti aktivni u politici, al’ ono istinski, “oprave”. Bilo je tu mišljenja raznih, tetak kaže jedno, rođak drugo, deda treće, ali sve u svemu u moru mišljenja i rasprava jedan zaključak je jasan, mladi su nezainteresovani da mijenjanju svijet oko sebe.
Mladi u mom gradu su krajnje letargični kad je riječ o politici. Vrlo malo ih je zainteresovano za političku scenu, uređenje i sve događaje koji su vezani za ovu društvenu pojavu. Kažu svi i mladi i stari da posao možeš dobiti samo ako si član stranke. To je tačno jednim dijelom, ali uvijek se postavlja onda pitanje zašto se mladi ne učlane u te stranke koje obezbjeđuju posao? Naravno, postoji dio mladih koji upravo stranke i politiku koriste kao temelj za profesionalni i poslovni napredak u životu i koji politiku koriste kao svoju odskočnu dasku i iskorištavaju ono što im politika daje.
Onda prijatelju imaš drugu kategoriju mladih koji su tu radi društva i neke zabave, a treća kategorija su oni koji vjernu idu za ideale i koji se bore za tu stranku i njene ciljeve. Ovi su zaista manjina.
I tako pogledaš na TV sastave rukovodstva svih stranaka, pogledaš ljude koji podržavaju te politike, sve su to ljudi u srednjim godinama ili stariji. Onaj mali broj mladih je tu zbog obaveze, radne ili obaveze iskorištavanja i pronalaženja koristi u tome.
Neki dan slušam neke lidere u ranim četrdesetim godinama kako govore da je vrijeme za mlade političare, da mladi preuzmu snagu i vode nas u promjene. I dobro kaže moj jaran Armin, on sebe sa četrdeset godina smatra mladim, onda smo mi u dvadesetim djeca, pubertetlije još uvijek. Stranke koliko god bile dobre organizacije su odbojne za mlade, jer stariji na našim prostorima imaju komplekse od promjena i dolaska novog i drugačijeg. Isto tako ljudi kod nas se vežu za funkcije i mjesta kao da su vječna i mjesta i oni.
Vrlo je mali procenat mladih koji su uključeni u politiku, a još manji onih koji nešto tu postignu. Kažu mi uključi se društveno, najbolje ti je kroz kakvu stranku. Onda čovjek sagleda kakve opcije ima pred sobom. Svaka stranka nešto nudi, ali niko ništa konkretno. U samom startu aktivizam mladih biva ugušen i gubi na jačini.
Stranke kao organizacije, kao zajednice trebaju da funkcionišu kao i moja mahala, komšiluk. Svako treba da ima mjesto za sebe i da ima obaveze za sebe. I mladi i stari i radni i nezaposleni. Moji prijatelji se groze od pomisli na stranke, a rijetko ko od njih i prati političku situaciju, a na Dan izbora gledaju kao na svaku normalnu nedjelju.
Valjda jednog dana shvatimo da mi tim danom biramo svoju budućnost za sljedeće četiri godine. Valjda shvatimo da bez nas nema budućnosti, jer neće nama naši roditelji i djedovi praviti budućnost za nas, oni prave sadašnjost za sebe. Na nama je da se uključimo i da radimo za sebe i našu budućnost, a vrijeme je naš saveznik.
Pa vrijeme je više da se mladi uključe, nadam se uskoro prijatelju, a do tada lijep pozdrav i čuvaj mi se!
niko ko je mlad i normalan nece da se bavi politikom. politicko organizovanje podrazumeva hijerarhiju, a ona podrazumeva partijski staz. naravno, i “slusaj starije”. na balkanu to nije stav mladih. zato su balkanci valjda i stalna meta svetskih siledzija, jer ne vole da slusaju. takva nam je genetika. dalje, ovde se ljudi rode posteni, i jedino mali broj pogresno rodjenih politiku vidi kao nacin da napreduje u zivotu. primer? pa, pogledajte samo nase politicare (sve do jednog). ni jedan od njih nije psihicki stabilan i normalan. to je skup izuzetno devijantnih pojedinaca ciji uspeh je rezultat prevelike tolerancije ostalih. da smo samo malo realniji ova ekipa bi bila odavno hospitalizovana i presvucena u one kosulje sto se kopcaju pozadi. nego, da smo mi zivi i zdravi…