Sirotinjsko carstvo

Možda niste primetili, ali “u svetu postoji jedno carstvo u kome caruje…” stranačka pripadnost, nepotizam, tajkuni, medijsko zastrašivanje i zaluđivanje, korupcija… i iznad svega, i pre svega, strani faktor. E, taj strani faktor vedri i oblači zemljom, smenjuje vlast, postavlja pošlušnike, ucenjuje i kompromituje nepodobne i finansira doušnike.

dr Svojko Nezbit, lutajući reporter
dr Svojko Nezbit, lutajući reporter

Da bi se u nekom carstvu nešto promenilo, najlakše je to uraditi na izborima koje nadgledaju strani posmatrači da bi isti bili “transparentni” i “legitimni”. Naravno, onoliko – koliko to odgovara pomenutom spoljnom faktoru. To ti je ko’ kad bi zvao komšiju da ti oceni da l’ je žena presolila pasulj. Ono što ne znaš je da ti se komšija švaleriše sa ženom, pa kakav god da je pasulj – ti si najebo.

U našem carstvu, komšija još flertuje s domaćinom, tako da drugi ukućani mogu samo da mu drže sveću. Uz to naš domaćin ima poremećen izborni ciklus, pa mu se izbori događaju svake dve, umesto svake četiri godine. Ne postoji žena koja se ne bi zabrinula da joj se ciklus javlja na 15 dana. Jok, to je kod ove vlasti postalo normalno. Po principu “bolje dvaput – nego nijednom”. Sad nam teranje dolazi i kad treba, i kad ne treba.

Kaže: “Izbori su kao pocepane gaće. Nikad ne znaš šta će iz toga da ispadne.” E, ali kod nas nije takav slučaj. Kurta sigurno neće da sjaše – samo zeza Murtu, pokušavajući da pokopa polumrtvu opoziciju što dublje, mada im je glavni pregalnik za taj posao avanzovao na mesto predsednika. Imaće i bez njega ko da kopa i da fizikališe. Njima fale pismeni.

Opozicija zna šta je čeka, samo ne zna koliko će to sad da traje, dok osokoljeni junoša osiono nastupa, verujući da ne postoji ni jedna stranka koja bi ga odbila, samo ako bi poželeo da sa njom stupi u odnos, makar i koalicioni. Popularnost mu se širi k’o triper u javnoj kući. Za prikazivanje Botoks Srbije zaduženi su botovi. Malko nategneš stvarnost i ona deluje ispeglano k’o Babićevi obrazi. Nije idealno, al bolje nemamo.

Jedini koji nema nikakve probleme je viagrirani Rasim. On nikad ne pada – ispod cenzusa. I svima nekako “legne” za dogovor. Ostali ljigavci koriste razne lubrikante da bi se što lakše uvukli. Tamo gde treba, naravno. Najnoviji je Krkobabić II Penzionisani, predstavnik novoosnovane dinastije koja prenosi direktorsku fotelju s kolena na koleno. Da nije na vlasti, to bi se zvalo – nepotizam.

Ovo je malo carstvo u kome nisi ni za šta kriv, samo ako dokažeš da si svim srcem uz onoga ko je trenutno na prestolu. Šta god da uradiš, nađe se neka rupa u zakonu da te operu. Za to vreme najpametniji odlaze, al’ nije mi što ide mozak, nego odnesoše i reproduktivne organe. Seju naš najkvalitetniji genetski potencijal po svetu, a nama će ostati grbo i kuso. Ni jedan domaćin ne prodaje najboljeg bika. Taj mu treba za priplod. E, al’ seljak zna posao…

I sve stranke koriste prezervative za predizborna obećanja, pa se posle svršetka izbora ni jedno od njih ne primi. Kad bi se sabrali rezultati istraživanja raznih agencija o rejtinzima stranaka, naše carstvo bi imalo jedno 148% stanovnika i skoro svi bi izašli na izbore. Znači, cirka, 12 miliona ljudi. Na izbore, stvarno, izađe da glasa, brat-bratu, dva miliona, a i od toga je 20% nevažećih listića.

Narod se razočarao i nazlio, pa ne glasa više za nekog, nego – protiv onih drugih. Što bi rekli, bira manje zlo. Kandidati, Bože me prosti, kao da su seli na ringišpil. Non-stop se isti okreću u krug. Malo – malo, pa se vrate oni za koje se mislilo da su ispraćeni u istoriju. I sve to traje već 20 godina. Ako je za vajdu… Mene bi ubila sramota, majke mi. Kad bi se od obraza političara pravio himen – sve žene bi bile nevine.

No, da se vratimo stvarnosti. Ne znam kako i čime ih ucenjuju, ali gorepomenuti strani faktor za čas preobrati svakog ko sedne na presto i na kraju svi misle jednako. I to obavezno onako kako odgovara nalogodavcima. Ma nije mi ni to što nas gaze Amerikanci i Britanci, a od skora i Francuzi, nego počeli da se trte i Hrvati. Što bi rekao pokojni Ljuba Moljac: “I zec oštri ku.ac na siroče”.

Bože čuvaj, Bože spasi… ako još imaš šta. Makar ono što nam još nije otišlo u beli svet.

Sa terena izveštava
vaš lutajući reporter
dr Svojko Nezbit

You might also like More from author

Comments are closed.

Skip to content