Genijalci ugrozili bezbednost Skupštine
Možda niste primetili, ali učenici Matematičke gimnazije nisu bili na balkonu Skupštine grada Beograda, mada su najavljeni dva dana unapred.
![dr Svojko Nezbit, lutajući reporter](https://krusevacpress.com/wp-content/uploads/2016/01/dr-Svojko-Nezbit.jpg)
Naime, da bi ova država pokazala da se ne plaši izliva inteligencije u mozak, rešila je da, uz vaterpoliste, koji su se već pretplatili na uspehe, ispoštuje i šestoricu dečaka, pubertetlija, junoša, okićenih medaljama na Međunarodnoj olimpijadi iz matematike, fizike i informatike.
I sve ovo, ni unazad, a ni nadalje, nema ama baš nikakve veze sa fantastičnim vaterpolistima koji su zaslužili Orden narodnog heroja za sve što su učinili za ovu napaćenu zemlju i njen još napaćeniji narod.
Ipak, neko je odlučio da se mlađani naučnici ne nađu na terasi, rame uz rame sa našim „delfinima”, a to je, recimo, moglo da izgleda i ovako:
– ‘Alo, momci, čiji ste vi?
– Mi smo šampioni.
– Aaa, ako, igrajte se slobodno još malo, dok ne stignu vaterpolisti, pa posle moramo da ispraznimo terasu.
– Ali, mi smo deo ceremonije…
– A vi ste oni što treba da mašu zastavama?
– Ne, mi smo pobednici Olimpijade.
– Jeste, jeste, a ja sam Veliki štrumpf. ‘Ajde, momci, nemam kad da se bakćem sa vama, silazite odma’ s te terase.
– Mi smo stvarno deo protokola…
– Ama, ja sam ovde protokol. Ja sam Šef Sale. Valjda ja znam šta i kako ide. Brišite odavde.
– Ali, gospodine, mi smo šampioni u nauci…
– Iz koje ste vi škole? ‘Ajde mi lepo kažite, da ja vas prijavim kod razrednog, ima svi da popijete bar po jedan ukor, blago meni.
– Mi smo iz Matematičke gimnazije. Evo naših diploma i medalja…
– Eto! Derani, gimnazijalci, ima vi još da taljigate do diplome. Ja sam bre tri puta išao u treći razred, a sad – vidi, završio fakultet. Kol’ko sam se samo namučio dok nisam dobio šaru. Kurir s diplomama kasnio čet’ri sata. Živi smo utrnuli čekajući u kabinetu. Morate malo da prilegnete na knjigu, pa možda jednog dana budete kao ja.
– Gospodine, vi grešite…
– Dobro, znam da grešim. Ne možete da budete baš kao ja, ali bar blizu…
– Ne, ne, ne, niste nas razumeli. Vaterpolisti i mi treba zajedno da se pojavimo na balkonu.
– Begaj bre, klinac. Znaš li ti koliko će ljudi ovde da bude, treba da se sruši ovo čudo?
– Gospodine, ne može da se sruši. Statički proračun kaže drugačije.
– Ne kaže se valjda statički, nego statistički proračun. Ovde treba da stane, ček’ da vidim… Trinaest vaterpolista i šest iz stručnog štaba… Onih devet iz Ministarstva, pa dva iz obezbeđenja i još deset iz protokola… A da, i Žika portir, obećao sam mu da ću da ga pustim gore. Brat bratu, u proseku po 85 kila svaki, mada mi se Žika malo ubucio u poslednje vreme, bile ove slave. Znaš li ti bre koja je to težina?
– Znam, to je tačno tri hiljade četiristo osamdeset i pet kilograma, a ovaj balkon može da podnese bar deset puta toliko. Niko nije ugrožen, verujte.
– A-ha, evo javljaju mi na bubicu da naši vode. Znači, biće fešte ovde. Klinci, ‘ajde da budete od koristi kad ste već ovde. Da se mi lepo dogovorimo – ako vi sad učinite meni, ja neću da vam ostanem dužan. Samo mi se javite posle izbora da vas ubacim negde. Treba mi neko da polepi ove plakate…
– Ali molim Vas…
– Šta bre moliš, ‘ajde vas dvojica sa cvikerima uzmite kante s lepkom, a vi ostali plakate i četke, pa išljepajte to ovde po centru. Šta je to za vas – pola sata, sat, u vrh glave. ‘Ajde sad kadžaster. Javite se preko Žike portira… I ne zaboravite šta će čika Sale da učini za vas.
Siguran sam da ovi dečaci, genijalci, kao i mnogi pre njih, nikada neće zaboraviti čika Saleta. Uvek će ga se setiti kad ih bude mučila nostalgija hiljadama kilometara daleko od naše zemlje, i upravo on i njemu slični će biti razlog da žal za rodnom grudom trenutno nestane.
Od mene, i od svih normalnih ljudi Srbije, kapa dole i naklon do poda i vaterpolistima, ali i ovim vunderkindima. Njihova imena su Ognjen Tošić, Aleksa Konstantinov, Aleksa Milojević, Mihajlo Sporić, Dušan Novičić i David Milićević.
Neka vas Bog čuva, kad mi ne umemo.
Sa terena izveštava
vaš lutajući reporter
dr Svojko Nezbit
Comments are closed.